Manijaci.ba

Switch to desktop

Intervju: Branko Grahovac

Dres našeg kluba je nosio u nezahvalno vrijeme. U godinama koje su uslijedile pokazao je sav svoj kvalitet, postavši jednim od najboljih čuvara mreže na starom kontinentu. Uvijek otvoren i zanimljiv sagovornik, za našu web stranicu Branko Grahovac je govorio o Želji, reprezentaciji, Manijacima... 

Nedavno se u rumunskim medijima mogla pročitati tvoja navodna izjava neimenovanim beogradskim medijima u kojoj stoji da je razlog tvog nepozivanja u reprezentaciju BiH taj što si pravoslavac, te da je federalni dio države pod kontrolom muslimana. Da li si izjavio išta slično?

Ne. Ja nikada nisam u životu dao izjavu da nisam pozivan za repku zato sto sam Srbin. To vrlo dobro znaju svi mediji u našoj državi. Ili da ja neću da branim za BiH zato što su tamo muslimani ili Srbi, Hrvati, Albanci, Rusi, Grci... Ja sam profesionalac i htio sam da branim za BiH sve do onog trenutka dok nisam vidio da me selektor u potpunosti ignoriše. Tada sam se i ja okrenuo svom klubu, jer sam odlično zarađivao i prije nego je počela priča o reprezentaciji. Tako da sam bio vođen samo sportskim motivima da pomognem repki. Iako još nisam rekao prave razloge zašto ne bih branio za BiH. S druge strane, Bosna ima fenomenalne golmane kakvi su Begović, Hasagić, Šehić... Branko Grahovac nikada nije rekao: musliman, Srbin, Hrvat, niti ću ikad to reći. Za mene postoji samo dobar čovjek i loš čovjek.

Šta misliš o selektoru Sušiću i kako objašnjavaš to da nisi nikad ni pomenut kao kandidat za nacionalnu selekciju, iako si, bez dileme, makar to zaslužio?

Ne poznajem selektora Sušića, ali ono što sam ja vidio, repka je igrala odlično u kvalifikacijama za Euro, ali nisu imali sreće. Ne znam zašto me nikada nije pomenuo. Ipak sam ja osvojio titulu u jednoj od najtežih liga u Evropi. Sad će se mnogi smijati, ali u ligama petice se otprilike zna ko će da osvoji titulu, a u Rumuniji se svake godine po 5-6 ekipa bori za prvo mjesto. To vam može potvrditi Adnan Gušo. Možda je selektor trebao, možda nije, ali uglavnom me nije nikada pomenuo. Evo da mu, ili njegovom nasljedniku olakšam posao. Ne moraju da me pominju, ako će to biti u interesu fudbala.

Kakva je razlika braniti protiv bosanskohercegovačkih timova i, recimo, stajati nasuprot Rooneya i društva? 

Ogromna je razlika! Kao da se radi o dva različita sporta. Ali to pričam kad su fudbalske prilike u BiH u pitanju. Što ne znači da nemamo ekstra talenata širom planete. Ali naši igrači mnogo više pokazuju kada imaju sve uslove za rad i život. Ja sam išao stepenicu po stepenicu, tako da sam došao na nivo da bez problema mogu da izađem na megdan Rooneyu, Berbatovu, Naniju, Aimaru, Savioli...

Nisi imao mnogo prilike da braniš na Grbavici, a sada je očito da si posjedovao potencijal da postaneš jedan od najuspješnijih golmana Željezničara u novijoj istoriji. Zbog čega se to nije dogodilo?

Meni je jako žao što sam prokockao šansu u Želji. Šteta je što sam došao u vrijeme u kojem je Željo trpio najlošije uslove od osnivanja kluba. A ja se jednostavno nisam snašao. Puno puta sam pričao o tome kako sam imao podršku svih struktura kluba, a posebno Manijaka, koji su me bodrili i skandirali moje ime. Dobro se sjećam toga. Ali ja sam jedini krivac što nisam postao legenda Želje i niko više. Teško je to objasniti. Jednostavno se nisam snašao.

Pratiš li sada Želju i da li si ostao u kontaktu sa nekim od bivših saigrača iz vremena provedenog na Grbavici?

Pratim Želju. Svaka čast gospodinu Amaru Osimu, koji je podigao Želju i drži nivo kakav taj klub i zaslužuje. A ako nešto i propustim, Enes Sipović, moj saigrač, mi sve prenese. Ostao sam u kontaktu sa Josipom Bojom, a skoro sam kontaktirao i sa Nedimom Kudrom. Ipak, najdraža osoba mi je Hajrudin Blažević - čika Dudo. On je možda i najbolja osoba na svijetu, a prema meni se ponašao kao da mi je otac.

Po čemu najviše pamtiš period proveden u Željezničaru i da li se sjećaš svojih makazica u polufinalu kupa u Širokom brijegu?

Pamtim Želju po navijačima, kao najsvjetlijoj tački tog kluba. To je najiskrenije što mogu da kažem. A sjećam se i makazica. Uh, bilo je blizu.

Uz tebe su za Otelul potpisala i dva mlada Željovca, stoperi Hodžurda i Sipović. Jedan se vratio u BiH, dok se drugi kali na posudbama. Šta misliš o njihovim igračkim kvalitetima i da li su se mogli bolje snaći u Rumuniji? 

Jeste. Zatekao sam Emira Hodžurdu i Enesa Sipovića. Obojica su super momci i prije svega dobri igrači. Sa Emirom sam manje vremena provodio, jer je on ubrzo po mom dolasku i napustio redove Otelula. Koliko ja znam, kvalitet nije bio sporan, već uslovi koje su mu ponudili. A što se tiče Enesa, kao što sam i ranije pričao, reprezentacija BiH će imati nezamjenjivog stopera. I sada tako mislim i stojim iza toga. Fenomenalne fizičke predispozicije i kvalitet koji posjeduje je također ekstra klase. Naš trener praktikuje da u zadnjoj liniji ima iskusne igrače i zato šalju Enesa na pozajmice. Ali klub mu je poboljšao uslove, iako u narednih šest mjeseci ne računa na njega. Znači da hoće da se obezbijede za budućnost. Inače se ne razdvajamo i pomažemo jedan drugom u svakom pogledu. Na pravom je putu da postane veliki igrač.

Ibrahim Šehić, također izdanak naše škole, je trenutno ponajbolji golman kojeg BiH ima. Da li si upoznat sa njegovim kvalitetima i koje je tvoje stručno golmansko mišljenje?

Jako dobro poznajem Šehića, jer smo radili zajedno godinu dana dok sam boravio u Želji. Upravu ste za to da je jedan od najboljih golmana u BiH i bio bih stvarno sretan da ga vidim kao nezamjenjivog na golu repke. Sigurno ima kvalitet. A o ljudskim vrlinama da i ne govorim. Čak sam se čuo sa njim i čestitao sam mu na transferu.

Možemo li te uskoro očekivati u nekoj novoj sredini i da li je bilo primamljivih ponuda?

Bilo je jako dobrih ponuda, što je i logično poslije dobrih partija u najelitnijem takmičenju na svijetu, Ligi prvaka. Ali predsjednik kluba mi je rekao da želi da proda tri do četiri igrača, a da nikako ne želi da se odrekne mojih usluga. Zauzvrat mi je povećao primanja za 75%, tako da sam jako zadovoljan i produžio sam saradnju na još tri godine. Ne vidim sebe u drugom klubu. Barem ne u bliskoj budućnosti.

Imaš li neku poruku za navijače Željezničara?

Želim da im se zahvalim na njihovoj podršci. Možda samo i da kažem da Branko Grahovac nikada nije ništa izgovorio na nacionalnoj osnovi. Nemojte da padate na novinarske fore, jer mene niko ništa nije pitao, a oblatili su moje ime. Ja neću da branim za reprezentaciju BiH, ali bih se u Željezničar vrlo rado vratio. Najjača ste navijačka grupa u BiH i pozdravljam vas sve od srca. Ja imam srca za čitav svijet, a imate ga i vi. Jer par utakmica koje sam proveo na klupi Želje, svih devedeset minuta sam gledao u vas. Molim vas, nemojte mi zamjeriti. I ja sam samo čovjek, koji, kao i svi, nekad pogriješi.



Copyright by GavickPro 2011. All rights reserved.

Top Desktop version