Manijaci.ba

Switch to desktop

Kontakt

Za sve informacje u vezi sajta možete kontaktirati administratora na sajtu slanjem poruke na sljedećiu e-mail adresu: This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

Administratora foruma možete kontaktirati na sljedeću e-mail adresu: This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

Last Updated on Monday, 14 November 2011 01:03

Hits: 5666

Registracija na forum

Za registraciju na forum potrebno je da kliknete na sljedeći link i ispunite zahtjev REGISTRACIJA

O vašoj registraciji odlučivaće administrator na forumu. Sama prijava za registraciju nije dovoljna, iz tog razloga vas molimo da pošaljete poruku na e-mail administratora This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. koji će vam dati upute za završavanje procesa registracije.

Last Updated on Monday, 14 November 2011 01:00

Hits: 17133

Aner Kasapović - Bu'az

Aner Kasapović rođen je u Sarajevu 1979. godine. Bio je student medicine i strastveni navijač FK Željezničar. Živio je za Željezničar, i kao takav tragično stradao zbog policijske brutalnosti i represije. Tog nesretnog dana, otišao je na utakmicu svog voljenog kluba koji je igrao u Zenici. Aner je imao srčane probleme cijeli svoj život i savjetovan je od strane ljekara da izbjegava stresne situacije, poput napetih utakmica, ili poput batinjanja od strane pripadnika policije, takozvanih kornjača, od kojih jedan drži koljeno na njegovim grudima...

Nakon utakmice, kolona Manijaka kreće sa stadiona prema svojim automobilima i busevima. Sve je bilo više nego dobro do tragičnog dolaska na pješački most koji povezuje centar sa Kamberovića poljem. Policajaci, takozvane ''kornjače'', kako smo već i rekli, imaju naredbu da kolona sa Željinim navijačima ne smije usporiti kretanje kako bi ostali odvojeni od domaćih navijača poznatih kao mrzitelji svega što je vezano za glavni grad. Za policajce koji su obezbjeđivali ovu utakmicu, ova naredba pokazat će se kao viša matematika i nemoguća za izvesti.
Kamenje pada i pogađa neke od naših momaka, i jedan ostaje da leži u lokvi krvi. Kornjače ne dopuštaju da se momku pomogne, već guraju dalje naše navijače. Naređenje je da kolona ne smije stati niti usporiti kretanje! Zenički bulevar sa pješačkim sazama širok je oko 15 metara i oko 1500 ljudi njime se kreće. Pješački most preko koga smo od strane policije usmjereni da dođemo do svojih auta i buseva, a kojim nismo došli do stadiona, je širok  ne više od tri metra. Kolona usporava, da ne bismo padali preko ograde u rijeku, ali to se ne slaže sa željama policije. Posljednji u koloni dobijaju pendreke po leđima da bi se brže kretali, ali to je, i slijepom čovjeku bi bilo jasno, dok ne prođemo most, nemoguće.
Jedan od tih momaka je i Aner. Pokušavao je objasniti policajcima očiglednu situaciju na šta ga oni obaraju na zemlju i počinju da udaraju pendrecima ali više nogama i rukama, a jedan mu drži koljeno na grudima. Nekoliko momaka se vraća i nekako ga izvlače ispod 4-5 kornjača. Crven je, znoj lije sa njega... Aner raskopčava košulju i pokazuje srce koje, kao da hoće da iskoči... grudi su modre i on samo moli da se raširimo, da dobije malo više zraka. Put do Sarajeva protekao je bez problema, sve do benziske pumpe u Rajlovcu gdje je Aneru pozlilo. Momci koji su bili s njim odvoze ga u Hitnu pomoc, a iz Hitne u bolnicu ali nažalost on umire na ulazu u istu...

Za smrt našeg Anera Kasapovića nikad niko nije odgovarao. Samo se nadamo da će počinitelji brutalnog napada na našeg Anera odgovarati pred Bogom i da će ih vječno proganjati krici Anerove majke kada je saznala da njenog sina više nema.

Bu'az, vječno ćeš biti u našim srcima i nikada nećeš biti zaboravljen! Dok je Juga, kucat će i tvoje srce! Rahmet ti duši...

 

 

 

Last Updated on Sunday, 19 August 2012 23:09

Hits: 10890

Dževad Begić Đilda

Na punim tribinama Grbavice čuo sam druga kako pjeva našem klubu kako život će da da.
Ako treba ni jutra više. Bile su taj dan prepune tribine Grbavice.
Tribine koje su nam dale sve. Na njima smo gledali život rađa se i umire.
Naša ljubav bješe jaka, naša pjesma glasna i jasan bješe naš san.
Na punim tribinama Grbavice ćuo sam još jednog druga kako pjeva našem klubu.
Kad je dobro svi smo tu.
Ali krenu dole, dole prema dnu. Pjevah, al' ušima čuh.
I srušenih tribina zaledi me muk.
I dok je krma broda kluba mog stremila ka dnu, moja druga dva molila su.
Nadala se mirna luka krasit će mu sudbinu.
Pune su tribine Grbavice opet sad, ali život za svoj klub toga dana dadoh samo ja.

25.09.1966. - 11.07.1992.


DJETINJSTVO I NADIMAK

Dževad Begic Đilda rođen je u Visokom 25.09.1966. godine. Porodica vrlo brzo seli u Ilijaš gdje će ostati do Dževadove 11. godine života. Družeći se sa tadašnjim fudbalerom ''Plavih'' Milomirom Odovićem, trojica braće Begić će zavoliti klub sa Grbavice i kasnije u pričama često se sjećati Ode kako dolazi po njih sa svojom plavom ''Zastavom 101'' sa vratima na zaključavanje sa šarafcigerima. Slijedi nova selidba na Koševsko brdo gdje Dževad počinje da se ističe u svojoj prvoj raji. Što fizički, što odlukama i specifičnom karizmom. U novom urbanom sarajevskom kvartu budući vođa krupnim koracima je stasavao i jačao u ličnost o kojoj će se naslušati navijački krugovi Jugoslavije.

Tih dana Dževad počinje da trenira karate i kako očevidci tvrde, pošto nije bilo osobe koja je mogla proći pored njega da je on ne zakači, ne gurne, ne oproba snagu, brzo biva ispisan sa treninga ali dobija svoj nadimak: njegovi najbliži su ga zezali da je pravi dilkoš što skače na sve redom, pa Dževad, po lokalnom terminu za dilkoša, postaje Đilda.
Nakon Osnovne škole slijedi upis u Mašinsku, ali zbog slijeda okolnosti u Negotinu.

UTAKMICE

Već sa višegodišnjim stažom na Jugu, nakon što se Tarik-Žuti zamorio i odlučio da nakon drame sa Videotonom nema snage da dalje vodi Željine navijače, 1985. godine Đilda postaje vođa.
Slijedi odlazak u JNA, a po povratku 1987. godine Đilda se ženi sa Hajrudinom i u iznajmljenom stanu na Vracama zasniva porodicu. Sa prozora stana kao na dlanu se vidjela njegova prva ljubav: stadion Grbavica.

Ubrzo postaje otac i zapošljava se u ''Bitasu'', a radi i kao izbacivač u restoranu ''Pape'', ''Vegas'', ''Šamoni'' u Lukavici i na drugim mjestima.

RAT

Početkom agresije na BiH i opsade Sarajeva, postaje prvoborac Armije BiH.

11.07.1992. godine u jutarnjim satima predložen je za komadanta vojne policije prvog korpusa. U popodnevnim satima kretao se Ulicom Zmaja od Bosne kuda je išao i svaki dan. Mrzio je da zaobilazi i ide putem života. Na travnjaku ispred Prirodno-matematičkog fakulteta ležala je žena pogođena snajperskim hicem i molila je za pomoć. Niko se nije usuđivao da joj priđe i pomogne. Ne i Đilda. Znao je za snajperski trik korištenja mamca, ali nije se obazirao.

Metak koji je stigao sa njegove Grbavice zauvijek je zaustavio lavlje srce legendarnog vođe Manijaka. Imao je tek 25 godina.

Komanda 1. Korpusa Armije BiH odlikovala je Dževada najavišim odlikovanjem, ordenom ''Zlatni ljiljan''.

DJELO ŽIVI

Iza Dževada Begića - Đilde je ostalo pet kćerki od kojih najmlađa Dževada rođena nakon njegove smrti. Ostale su bezbrojne priče o njegovoj karizmi i snazi ličnosti, ali i beskrajna zadužbina Manijacima da dušom, tijelom i srcem brane svoj klub, stadion i grad.

Navijači Želje ga pamte po izrazitoj plemenitosti, hrabrosti i neizmjernoj ljubavi prema Želji i navijačkom korpusu The Maniacs, čovjeka sa kojim nije bilo kompromisa i prevare, ali koji je bio sa vječitim osmijehom na licu. Kao vođu koji je uvijek bio uz svoj klub i svoje prijatelje i u dobru i u zlu.

Bio je u svemu prvi. Prvi kada je trebalo stati pred policiju ili drugu navijačku grupu, prvi kad je trebalo zaštiti naviječe Želje ali i navijače drugih klubova ako su bili malobrojni. Zato su ga i cijenili svi.

Manijaci svake godine organizuju navijački malonogometni turnir u znak sjećanja na rahmetli Đildu.

ZANIMLJIVE PRIČE VEZANE ZA ĐILDU

Banja Luka

''Bilo je sitnih konflikata cijelim putem, ali kad nas je policija okružila na pomoćnom terenu Borca osjećao sam se kao u konc-logoru i zaista postao nervozan. Nakon što sam sa par udaraca pesnicom jednom od naših objasnio kako bi trebao da se ponaša, moj brat Đilda je zovnuo komandira policije i doslovno rekao ''Ovaj nije naš, vodite ga''. Dok me policija vodila sa lisicama na rukama, galamio sam nešto kao 'vidjećemo se kući', a on je samo odmahnuo rukom i rekao drotovima 'vodite ga'. Ovaj događaj govori o tome kakav je Đilda vođa bio. Nikada nije dao da se međusobno svađamo ili tučemo. Uvijek je bio tu da spriječi belaj i da zaštiti svoje navijače, pa makar i na štetu svog sopstvenog brata.''

Novi Sad

''Hodali smo gradom i navijali. Uz pjesmu, palili smo baklje i bacali dimne. Odjednom se pojavio veći broj policajaca i blokirao cijeli kvart oko nas. Jedan od njih nam je prišao i pitao ko je vođa. Šutili smo i gledali se, a Đilda je prošao kroz nas, istupio i glasno rekao 'Ja sam vođa!'. Policajac mu je rekao da mora poći s njim da obave razgovor o organizovanom dolasku navijača na stadion, međutim, Đilda mu odgovara: 'Neću da pričam sa vama, već samo sa vašim vođom koji ima malo više čvaraka od vas na ramenu. Vođa priča samo sa vođom.'

Vidjevši da nemaju kud, policajci pozivaju komandanta glavne policijske stanice Novog Sada i on i Đilda zajedno odlaze u stanicu. Ubrzo se vraćaju i komandant nam saopštava da Đilda ne želi njihovo obezbjeđenje jer vjeruje u svoje ljude i smatra da možemo sami sebe obezbjeđivati. Policija u potpunosti odlazi, a mi nastavljamo do stadiona.''

Grbavica

''Ne može se ne spomenuti da je Đilda štitio i protivničke navijače. Jedne prilike došla nam je grupa od 5-6 pripadnika Armade. Kad smo ih primjetili Đilda im je prišao i rekao da im on garantuje bjezbjednost i ulazak na stadion. To je bila njegova odluka, a mi smo u skladu s tim prihvatili te momke i kao pravi domaćini ih počastili i ugostili.''

Ljubljana

''Tokom sedmice je govorio da ne može ići zbog obaveza. U subotu ujutro smo ga sreli na Ciglanama. Bio je pošao po mlijeko i hljeb. Utakmica je bila u nedjelju. Kada je stigao kući u ponedjeljak veče, prethodno je bio svratio do granapa i supruzi je na vratima rekao: 'Evo ti ovo mlijeko i hljeb'.

Bila je to utakmica koju je Željo odigrao očajno, a kada je lopta u jednom trenutku došla na našu tribinu, Đilda je izvadio nož, razrezao je, bacio nazad na travanjak i viknuo: 'Igrajte sad s njom'.'''

OTIŠ'O SI ĐILDA, OSTALA JE TUGA, VJEČNO ĆE TE VOLJETI, MANIJACI S JUGA.

Dževad Begić Đilda legenda

Sanjao sam sinoć čudan san
Na jugu je baklja planula
Ruke su se naše digle
Vidio sam lice Đilde
Pjevao je majko sa nama

Tad podize desnu ruku on
I zapjeva Željo šampion
Grbavica usta cijela
I zastava plavobijela
Zaviori južnom tribinom

Probudih se i sad žalim ja
Iz oka mi suza kanula
Bio je i uvijek biće
Simbol naše Grbavice
Dževad Begić Đilda Legenda

na na na na na na na na na
na na na na na na na na na
Bio je i uvijek biće
Simbol naše Grbavice
Dževad Begić Đzilda Legenda

MANIJACI 1987


Dokumentarac „ Legenda sa juga „ govori o Dževadu Begiću Đildi, osnivaču Manijaka, navijačke skupine FK Željezničar koji je poginuou odbrani Sarajeva u julu 1992. Godine. No, istovremeno film govori i o otvorenoj, čistoj i poštenoj ljubavi spram svojeg kluba i fudbala. O ljubavi prema životu.

 

 

Last Updated on Saturday, 27 April 2013 10:42

Hits: 6661

Urban Corps

Početi priču je lako, ali započeti pisati o nastanku jedne od, sada je to sasvim izvjesno, najrespektabilnijih podgrupa navijača FK Željezničara, Urban Corps je malo komplikovano. Ne iz razloga što se nema šta napisati, naprotiv puno je urađeno a što bi trebalo staviti na papir, već što autor ovog teksta ne zna odakle da počne. Ipak, s druge strane urađeno je malo s obzirom koliko je to naš voljeni klub zaslužio.

Negdje sredinom 2002 godine (možda i ranije), nekoliko momaka se sasvim slučajno upoznaje na utakmicama i navijačkim stranicama www.themaniacs.org, i tu počinje priča u plavom. Ljubav prema Želji, navijačima, Grbavici, stadionu, je samo još više uvezala i učvrstila poznanstva, koja su kasnije prelazila u prijateljstva, pa i česta druženja, ali i zajedničke odlaske na gostovanja. Već od prvih sastanaka po "Parkuši" i Jugu "Doline Čupova" znali smo koji nam je krajnji cilj, promocija Manijaka i Želje.

Odmah smo se uhvatili posla, i prvi projekat u kojem smo učestvovali zajedno sa ostalim Manijacima bila je bakljada na Jugu, kada je bakljama ispisano ime ŽELJO. Ubrzo zatim uslijedile su manje i vece bakljade, dimljade, organizacija gostovanja, da bi te godine (2002) uspjeli početi i privesti kraju pravljenje jednog od najvećih šivenih transparenata (40×1,50) na prostorima ex-Yu, ali i šire. Dakle, sve pare koje smo imali, svo slobodno vrijeme, slobodni prostor na dvije lokacije u gradu i još mnogo toga je uloženo u našeg giganta. Transparent smo pravili u manjim prekidima blizu dva mjeseca. U to vrijeme nas je bilo 7-8, između ostalih BigBlue, Cane, Hodalud, Kalauz, Glumac, Čamac, TNT, Bengal da bi vremenom sve više raje dolazilo i ulazilo u podgrupu. Na žalost ima i onih koji više nisu UC članovi, ali su svakako to momci koji su dali pečat u samom nastanku naše podgrupe.

Poslije završetka transparenta, odmah smo počeli sa pravljenjem novog, ali ovaj put nešto manjeg (15-tak metara). I ovaj je također šiven, a font koji nam je ostao i zaštitni znak na internet prezentaciji je neko od raje odabrao, pa slovo c ide na g, ali naši smo. Odmah poslije toga je napravljen i lik legendarnog vođe Manijaka rahmetli Dževada Begića-Đilde, momka koji je pronio slavu Manijaka u miru i čovjeka koji je dao svoj život u odbrani jedine nam domovine Bosne i Hercegovine. Na žalost Manijaci moraju dalje bez njega, ali sa znanjem da ga Jug i svaki navijač našeg voljenog kluba FK Željezničara nikada neće zaboraviti.

Rad se nastavio, tako da uz pomoć prijatelja iz Amerike i njihove novčane donacije pravimo 40 plavih zastava (1mx70cm), koje su na žalost nestale poslije derbija (nisu sve). Koreografija koja je, s obzirom na tribinu na kojoj se radila, ispala močna, je ideja i trud članova UC ali i ostalih navijača FK Željezničara. Napravljeni su i bar šalovi, na kojima su postavljeni grbovi UC i The Maniacs, a malo zatim i majice.

Dakle, sve u svemu za kratko vrijeme napravili smo mnogo, ali može još bolje i više. Danas grupa broji oko 20-25 stalnih članova svih nacionalnosti, dok imamo pozive i iz ostalih gradova BiH gdje određene grupe navijača žele da uđu u Urban Corps. Nadamo se da će kako vrijeme prolazi UC naći svoje stalno mjesto u porodici Zeljo, i da ćemo mi stariji za nekih 10-15 godina gledati mladost koja nosi majice i šalove UC.

Prošle godine grupa Urban Corps je proslavila svoj 10. rođendan na utakmici sa Veležom. Na početku susreta upriličena je koreografija sa šetalicom grba UC-a, i sa parolom "Uz Tebe smo evo decenija ima da je ljubav iskrena pokazali smo svima". Pripremljena i realizovana je i bakljada i dimnjada.

 

Last Updated on Saturday, 27 April 2013 13:54

Hits: 5598

Copyright by GavickPro 2011. All rights reserved.

Top Desktop version