Arnaut Selman
Category: Stranice Published on Monday, 10 October 2011 00:23 Written by BigBlue Hits: 4495
POSLJEDNJI SELAM LEGENDI JUGA
Jednu od legendi juga sam dobro poznavao, a to je moj mlađi brat - rahmetli Selman. Već sam jednom prilikom opisao naše početke i otkud tolika ljubav prema našem ŽELJI, ali evo prilike da malo i o mom rahmetli Selmanu progovorimo. Ukućani i familija zvala ga je Sejo iz milošte, a raja na Bjelavama i nadimak Braca mu dodaše nakon našeg doseljavanja sa Koševa. Dakle, naš rahmetli Selman rođen je 04.01.1967. Naša porodica je bila četvoročlana, a roditelji su radili u gigantu "Energoinvest". Godine 1973, roditeljima dodjeljuju stan u naselju Koševo. Prije toga smo obišli naš grad uzduž i poprijeko kao podstanari. Naravno, rahmetli otac je bio veliki navijač "plavih", pa je čak sa mojom majkom išao i na onu legendarnu šampionsku utakmicu u Beogradu, gdje je moja majka ponijela i cvijeće za J. Katalinskog-Škiju. I eto iz takve "plave" porodice dolazi rahmetli Selman... Nadalje, pošto pišem ovo uoči novog derbija na Koševu, to me uvijek vrati u ono vrijeme kad smo k´o djeca otišli na naše prvo gostovanje na Koševo, mada smo stanovali svega 700-800 metara od stadiona. Ali to je bilo neopisivo za nas, u to vrijeme dječačiće, jer sam ja imao nekih 12-13 godina, a rahmetli Sejo bio mlađi 2 godine. Nakon toga, tokom sezone provedene u 2. ligi, majka je sašila dvije iste zastave sa bijelim plišanim Ž, na plavom platnu i te dvije zastave su bile s nas četvoro na svim domaćim i gostujućim utakmicama, izuzev gostovanja u Mariboru...bila je jedna reklama na TV za ligu šampiona, gdje se raja sprema i u kolonama ide na utakmice. Eto, otprilike tako je bilo u 2. ligi. Nakon toga dolazi zlatno doba, a kako smo tada već bili odrasli, počeli smo sami ići na tekme i dobro se sjećam onih naših pionirskih (đačkih) karata, kada smo mi kao mala raja ulazili gdje se sad ulazi na stadion na malu kapiju. Rahmetli Selman je upisao saobraćajnu za automehaničara i završio, mada je tu bilo i "luftanja". Sjećam se i još par dobrih zajedničkih gostovanja, kada se nakon naših samostalnih odlazaka na utakmice i raja već podobro upoznala. Mada je rahmetli Selman tada bio u tzv. "maloj" raji, uveliko je "hodao" sa nama. Imali smo kao neko nepisano pravilo da se i nakon gostovanja, a i nakon domaćih utakmica ne "propitujemo" previše. Došle su i devedesete, a ja sam već bio zaokupljen službom od 1987. U to vrijeme je baš raja, a i naš rahmetli Selman, odlučila da organizuju tribinu na malo bolji način. Kao i naša legenda rahmetli Đilda, tako je i naš Selman stao u odbranu RBIH. A nakon povratka naše Grbavice, ponovo ratnu uniformu i beretku zamijenio dresom i šalom najdražeg nam kluba. Pregrmio je rat, ali nije izdržao mir. Preminuo je 20.10.2007. Teško mi je ovo bilo ispisati, jer još je ovo sve mi svježe, a mog "malog" brace nema da me vozi na gostovanja. Ostali su samo segmenti sjećanja, ali utisnuti duboko i ta plavo-bijela rapsodija trajat će do kraja mog života, kao što su i moji rahmetli otac i rahmetli Selman do kraja bili uz našeg ŽELJU, koji nije bio klub za koji smo navijali, nego smo živjeli s njim i za njega...
Pisao je kroz suze Admir Arnaut o svom mlađem bratu Selmanu!
RAHMET TI DUŠI SELMANE
