Dževad Begić Đilda
Category: Stranice Published on Monday, 14 November 2011 00:02 Written by BigBlue Hits: 4262
Na punim tribinama Grbavice čuo sam druga kako pjeva našem klubu kako život će da da.
Ako treba ni jutra više. Bile su taj dan prepune tribine Grbavice.
Tribine koje su nam dale sve. Na njima smo gledali život rađa se i umire.
Naša ljubav bješe jaka, naša pjesma glasna i jasan bješe naš san.
Na punim tribinama Grbavice ćuo sam još jednog druga kako pjeva našem klubu.
Kad je dobro svi smo tu.
Ali krenu dole, dole prema dnu. Pjevah, al' ušima čuh.
I srušenih tribina zaledi me muk.
I dok je krma broda kluba mog stremila ka dnu, moja druga dva molila su.
Nadala se mirna luka krasit će mu sudbinu.
Pune su tribine Grbavice opet sad, ali život za svoj klub toga dana dadoh samo ja.
25.09.1966. - 11.07.1992.
DJETINJSTVO I NADIMAK
Dževad Begic Đilda rođen je u Visokom 25.09.1966. godine. Porodica vrlo brzo seli u Ilijaš gdje će ostati do Dževadove 11. godine života. Družeći se sa tadašnjim fudbalerom ''Plavih'' Milomirom Odovićem, trojica braće Begić će zavoliti klub sa Grbavice i kasnije u pričama često se sjećati Ode kako dolazi po njih sa svojom plavom ''Zastavom 101'' sa vratima na zaključavanje sa šarafcigerima. Slijedi nova selidba na Koševsko brdo gdje Dževad počinje da se ističe u svojoj prvoj raji. Što fizički, što odlukama i specifičnom karizmom. U novom urbanom sarajevskom kvartu budući vođa krupnim koracima je stasavao i jačao u ličnost o kojoj će se naslušati navijački krugovi Jugoslavije.
Tih dana Dževad počinje da trenira karate i kako očevidci tvrde, pošto nije bilo osobe koja je mogla proći pored njega da je on ne zakači, ne gurne, ne oproba snagu, brzo biva ispisan sa treninga ali dobija svoj nadimak: njegovi najbliži su ga zezali da je pravi dilkoš što skače na sve redom, pa Dževad, po lokalnom terminu za dilkoša, postaje Đilda.
Nakon Osnovne škole slijedi upis u Mašinsku, ali zbog slijeda okolnosti u Negotinu.
UTAKMICE
Već sa višegodišnjim stažom na Jugu, nakon što se Tarik-Žuti zamorio i odlučio da nakon drame sa Videotonom nema snage da dalje vodi Željine navijače, 1985. godine Đilda postaje vođa.
Slijedi odlazak u JNA, a po povratku 1987. godine Đilda se ženi sa Hajrudinom i u iznajmljenom stanu na Vracama zasniva porodicu. Sa prozora stana kao na dlanu se vidjela njegova prva ljubav: stadion Grbavica.
Ubrzo postaje otac i zapošljava se u ''Bitasu'', a radi i kao izbacivač u restoranu ''Pape'', ''Vegas'', ''Šamoni'' u Lukavici i na drugim mjestima.
RAT
Početkom agresije na BiH i opsade Sarajeva, postaje prvoborac Armije BiH.
11.07.1992. godine u jutarnjim satima predložen je za komadanta vojne policije prvog korpusa. U popodnevnim satima kretao se Ulicom Zmaja od Bosne kuda je išao i svaki dan. Mrzio je da zaobilazi i ide putem života. Na travnjaku ispred Prirodno-matematičkog fakulteta ležala je žena pogođena snajperskim hicem i molila je za pomoć. Niko se nije usuđivao da joj priđe i pomogne. Ne i Đilda. Znao je za snajperski trik korištenja mamca, ali nije se obazirao.
Metak koji je stigao sa njegove Grbavice zauvijek je zaustavio lavlje srce legendarnog vođe Manijaka. Imao je tek 25 godina.
Komanda 1. Korpusa Armije BiH odlikovala je Dževada najavišim odlikovanjem, ordenom ''Zlatni ljiljan''.
DJELO ŽIVI
Iza Dževada Begića - Đilde je ostalo pet kćerki od kojih najmlađa Dževada rođena nakon njegove smrti. Ostale su bezbrojne priče o njegovoj karizmi i snazi ličnosti, ali i beskrajna zadužbina Manijacima da dušom, tijelom i srcem brane svoj klub, stadion i grad.
Navijači Želje ga pamte po izrazitoj plemenitosti, hrabrosti i neizmjernoj ljubavi prema Želji i navijačkom korpusu The Maniacs, čovjeka sa kojim nije bilo kompromisa i prevare, ali koji je bio sa vječitim osmijehom na licu. Kao vođu koji je uvijek bio uz svoj klub i svoje prijatelje i u dobru i u zlu.
Bio je u svemu prvi. Prvi kada je trebalo stati pred policiju ili drugu navijačku grupu, prvi kad je trebalo zaštiti naviječe Želje ali i navijače drugih klubova ako su bili malobrojni. Zato su ga i cijenili svi.
Manijaci svake godine organizuju navijački malonogometni turnir u znak sjećanja na rahmetli Đildu.
ZANIMLJIVE PRIČE VEZANE ZA ĐILDU
Banja Luka
''Bilo je sitnih konflikata cijelim putem, ali kad nas je policija okružila na pomoćnom terenu Borca osjećao sam se kao u konc-logoru i zaista postao nervozan. Nakon što sam sa par udaraca pesnicom jednom od naših objasnio kako bi trebao da se ponaša, moj brat Đilda je zovnuo komandira policije i doslovno rekao ''Ovaj nije naš, vodite ga''. Dok me policija vodila sa lisicama na rukama, galamio sam nešto kao 'vidjećemo se kući', a on je samo odmahnuo rukom i rekao drotovima 'vodite ga'. Ovaj događaj govori o tome kakav je Đilda vođa bio. Nikada nije dao da se međusobno svađamo ili tučemo. Uvijek je bio tu da spriječi belaj i da zaštiti svoje navijače, pa makar i na štetu svog sopstvenog brata.''
Novi Sad
''Hodali smo gradom i navijali. Uz pjesmu, palili smo baklje i bacali dimne. Odjednom se pojavio veći broj policajaca i blokirao cijeli kvart oko nas. Jedan od njih nam je prišao i pitao ko je vođa. Šutili smo i gledali se, a Đilda je prošao kroz nas, istupio i glasno rekao 'Ja sam vođa!'. Policajac mu je rekao da mora poći s njim da obave razgovor o organizovanom dolasku navijača na stadion, međutim, Đilda mu odgovara: 'Neću da pričam sa vama, već samo sa vašim vođom koji ima malo više čvaraka od vas na ramenu. Vođa priča samo sa vođom.'
Vidjevši da nemaju kud, policajci pozivaju komandanta glavne policijske stanice Novog Sada i on i Đilda zajedno odlaze u stanicu. Ubrzo se vraćaju i komandant nam saopštava da Đilda ne želi njihovo obezbjeđenje jer vjeruje u svoje ljude i smatra da možemo sami sebe obezbjeđivati. Policija u potpunosti odlazi, a mi nastavljamo do stadiona.''
Grbavica
''Ne može se ne spomenuti da je Đilda štitio i protivničke navijače. Jedne prilike došla nam je grupa od 5-6 pripadnika Armade. Kad smo ih primjetili Đilda im je prišao i rekao da im on garantuje bjezbjednost i ulazak na stadion. To je bila njegova odluka, a mi smo u skladu s tim prihvatili te momke i kao pravi domaćini ih počastili i ugostili.''
Ljubljana
''Tokom sedmice je govorio da ne može ići zbog obaveza. U subotu ujutro smo ga sreli na Ciglanama. Bio je pošao po mlijeko i hljeb. Utakmica je bila u nedjelju. Kada je stigao kući u ponedjeljak veče, prethodno je bio svratio do granapa i supruzi je na vratima rekao: 'Evo ti ovo mlijeko i hljeb'.
Bila je to utakmica koju je Željo odigrao očajno, a kada je lopta u jednom trenutku došla na našu tribinu, Đilda je izvadio nož, razrezao je, bacio nazad na travanjak i viknuo: 'Igrajte sad s njom'.'''
OTIŠ'O SI ĐILDA, OSTALA JE TUGA, VJEČNO ĆE TE VOLJETI, MANIJACI S JUGA.
Dževad Begić Đilda legenda
Sanjao sam sinoć čudan san
Na jugu je baklja planula
Ruke su se naše digle
Vidio sam lice Đilde
Pjevao je majko sa nama
Tad podize desnu ruku on
I zapjeva Željo šampion
Grbavica usta cijela
I zastava plavobijela
Zaviori južnom tribinom
Probudih se i sad žalim ja
Iz oka mi suza kanula
Bio je i uvijek biće
Simbol naše Grbavice
Dževad Begić Đilda Legenda
na na na na na na na na na
na na na na na na na na na
Bio je i uvijek biće
Simbol naše Grbavice
Dževad Begić Đzilda Legenda
MANIJACI 1987
Dokumentarac „ Legenda sa juga „ govori o Dževadu Begiću Đildi, osnivaču Manijaka, navijačke skupine FK Željezničar koji je poginuou odbrani Sarajeva u julu 1992. Godine. No, istovremeno film govori i o otvorenoj, čistoj i poštenoj ljubavi spram svojeg kluba i fudbala. O ljubavi prema životu.
